Wednesday 10 August 2011

Masks

from we <3 it
 
Croatian:

Pokušavamo li virtualnu stvarnost koju živimo na socijalnim mrežama i blogovima prikazati što ljepšom, zatrpavajući njihov virtualni prostor pozitivnim statusima, hvaleći se sjajnim postignućima, objavljujući fotografije ludih provoda, lijepih mjesta koja smo posjetili, nasmijanih lica....?

Što je s onim trenucima kad se osjećamo neuspješno, tužno, povrijeđeno i usamljeno? Ako smo već odlučili dopustiti drugima voajerski sneak-peak u našu intimu, zašto nam je neugodno podijeliti i manje blještave trenutke sa stotinama "bliskih " prijatelja na Facebooku, Twitteru i sl., bojeći se da će nas smatrati slabima, neuspješnima, nezanimljivima? Zašto ne pokazati i ljepotu svakodnevnih stvari, onu koju više niti ne primijećujemo, uzimajući je zdravo za gotovo?

Uza sve maske koje nosimo u stvarnom životu, da li stavljamo i onu virtualnu?


English:

Are we trying to make our virtual lives on social networks and blogs look more beautiful, filling their virtual space with positive statements, praising our great achievments, publishing photographs of wild parties that we witnessed, of all the beautiful places we visited, smiling  faces...?

What about those moments when we feel unsuccessful, sad, hurt and lonely? If we already allowed others voayeuristic sneak-peek into our intimacy, why do we feel ashamed to share less shiny moments with hundreds of our "close" friends on Facebook, Twitter, Tumblr, etc, dreading that they will see us weak, unsuccessful, uninteresting? Why don't share the beauty of everyday things, the one we don't even recognize anymore, taking it for granted?

Is it possible that with all the masks in real life, we also wear the virtual one?


1 comment: