Saturday 20 August 2011

My Giving Tree

Croatian:

U interviewu s Martinom Bashirom,  Michael Jackson, najveći idol mog djetinjstva, pričao je o svojem drvetu na Neverland Ranch-u, nazivajući ga "My Giving Tree"...

I ja ga imam. Mudro je, tiho i staro, a  ispod njegove krošnje uvijek saznam novu tajnu, o sebi, o drugima, o svijetu, o životu...


English:

In his interview with Martin Bashir, Michael Jackson, my biggest childhood hero, spoke about his "Giving Tree" on his Neverland Ranch...

I also have one. It's wise, quiet and old, and underneath it's whispering leaves, I always learn a new secret, about myself, about others, about world, about life...






Golden August or Just the Way It Should Be...

Croatian:

Ove sam godine na moru provela dva dana. Tako je nekako ispalo ovog ljeta, koje se polagano bliži kraju. Uhvatilo me  nezadovoljstvo radi neiskorištenih praznika, vremena potrošenog uzalud i ostalih neprilika...

Jučerašnje popodne provela sam uz rijeku, mekanu, toplu i pitomu, ispod treperave hrastove krošnje, gledajući u polja u zlatu kolovoškog sunca. I dok je ono topilo svu moju mrzovolju i punilo moje srce tihom srećom, pomislila sam da je sve baš tako kako treba biti...

English:

This summer, I spent only two days at the coast. Somehow, things turned this way and the summer is slowly comming to an end. Suddenly I became bittered because of unused holidays, time spent in vain and other inconveniences that have happened...

Yesterday afternoon I spent by the river, soft, warm and tame, underneath whispering oak tree, gazing at the fields bathing in the golden August sun. And while it was melting away all my gloominess and filling my heart with quiet contentment, I thought that everything is just the way it should  be...












Wednesday 17 August 2011

Asking too much...

link


Croatian:

U posljednje vrijeme od prijatelja/roditelja/znanaca često čujem konstataciju da sam u vezama/odnosima/prijateljstvima/životu i prema sebi samoj prezahtjevna... Da li je moguće tražiti previše od života, odnosa ili univerzuma i postoje li mjerila koja određuju da li previše tražimo? Ako postoje mjerila, tko ih određuje?
Da li na kraju Svemir, viša sila, štogod,  kažnjava nas, "neumjerene i prezahtjevne", uskraćivanjem onoga što želimo i čemu težimo?

Nakon  podosta razmišljanja na tu temu, nisam došla do suvislog odgovora, ali nekako duboko u sebi slutim da se duša(barem je moja takva), ne zadovoljava predvidljivim, malim ciljevima i niskim letom, već visinama i nesvakidašnjim vrhuncima, koje je izazov osvojiti. Uživam u ljepoti malih stvari, ali zašto bih se na njima trebala zaustaviti?

"Tražite i bit će vam dano". Različiti ljudi različito shvaćaju pojam "previše", a jedina stvar koja stoji između nas i onoga o čemu sanjamo i čemu stremimo smo mi sami.

English:

Lately, I've been hearing from my friends/parents/accuaintances/relatives  that I'm being too demanding  in my relationships/friendships, to myself and to life in general..Is it possible to ask too much from Universe and are there standards which can determine that we're being too demanding? If there are certain standards, who sets them? Does the Universe, higher power, whatever, punishes us, "immoderate and demanding", by denying us what we want and what we aspire to?

After a lot of thinking about that subject, I havent found the right answer, but deep inside I know that a soul (at least mine) is not satisfied with low flights and predictabele goals, but with hights and challenging peaks to conquer.I enjoy beauty of little things, but why should I stop there?

"Ask and you shall be given." Different people have different perception of the term "too much" and the only thing that stands between us and our dreams and aspirations is ourselves.

Friday 12 August 2011

Friday's vintage catch

Croatian:

 Moja strast za buvljacima i vintage stilom graniči sa fetišizmom. Mnogi  zaziru od već upotrebljavanih predmeta i odjeće koja je već imala vlasnika. Svoj tabu vezan za second-hand razbila sam u Londonu i tamošnjem Camden Marketu, gdje je, kao i u svim većim europskim prijestolnicama, vintage posebno na cijeni, a danas je već postao i globalni trend.

I zato se, umjesto kupovanja pomodnih, precijenjenih krpica loše kvalitete, šivanih za par lipa po satu u jednoj od zemalja Trećeg svijeta, uvijek prije odlučujem za odjeću sa patinom i pričom, koju zatim nastavljam dalje....

Ovo je moj današnji ulov: :)

Vintage YSL naočale, dvije pletene torbe, klompe, remen i časopisi . Ostalo je u veš-mašini :)


English:

My passion for flea markets and vintage has almost become a fetish. Many people don't feel comfortable using things that have been already in use and wearing clothes owned by someone else. I  broke my taboo with second-hand goods in London's Camden Town, where vintage is especially appreciated, and now has already become a global trend.

So, instead of buying trendy, overpriced clothes of bad quality, sewn in some of  the Thirld World countries for few cents per hour,  I will always choose clothes with a story, which I continue to tell further...

This is what I found today: :)

Thursday 11 August 2011

Rituals






Myths and Bruce Willis





Croatian:

Volim National Geographic Channel i njegove dokumentarce. Upravo sam jučer pogledala jedan, pod nazivom Zagonetni dosjei, u kojemu angažirani svjetski stručnjaci, znanstvenici i povjesničari propitkuju slavu velikih povijesnih ličnosti.

Tako su, eto, u jučerašnjoj emisiji ustanovili i dobrano potkrijepili nepobitnim činjenicama (za čija su proučavanja potrošili dvije trećine svojih života), da je, recimo, Nostradamus bio najobičniji šarlatan, izbačen sa studija medicine, koja je tada bila neodvojivo povezana s astrologijom (pa je jedan od predmeta bila npr. i "zodijačka anatomija")... Iako to nije bio glavni razlog njegovog isključenja sa studija, (već činjenica da se bavio "nadriljekarništvom"), dokazano je naime, da su njegove natalne karte bile poprilično netočne ( 8 od 10 planeta smjestio je u krive horoskopske kuće) pa su prema tome i njegova predviđanja bila potpuni promašaj, a čak postoje i vrlo jaki dokazi da su njegova proročanstva , zapravo, kompilacija izvadaka iz starih srednjevjekovnih spisa, nastalih parsto godina prije njegovog rođenja...

Isto tako, jedan od najvećih umova ikada, Leonardo da Vinci, svoju popularnost duguje mnogim drugim, manje poznatim izumiteljima svog vremena, čije je ideje i zamisli kopirao, poboljšao i (jer je bio vrstan crtač) puno ljepše prikazao u svojim brojnim bilježnicama, koje i dan-danas svjedoče o njegovoj genijalnosti u najpoznatijim svjetskim muzejima...

Nakon svih tih fascinantnih otkrića i činjenica, bila sam , u najmanju ruku - razočarana. Ne zbog plagijatorstva ove dvojice, već zbog stoljetnih mitova, koji su bili srušeni jednosatnim dokumentarcem.

Jesmo li uvijek spremni čuti istinu? U današnjem užurbanom svijetu, koji je vrijednosti izvrnuo naglavačke, gdje osobni i duhovni razvoj pojedinca ne uspijeva pratiti galopirajući napredak tehnologije i znanosti, ima li mjesta za mitove i da li su oni uopće potrebni?

Iako, eto, prema najnovijim istraživanjima stručnjaka sa National Geographic Channnela, Leonardo da Vinci baš i nije bio najoriginalniji izumitelj, osim toga, niti jedna od njegovih naprava se nije pokazala funkcionalnom makar i na tren, njegov istinski genij leži u slikarstvu i korištenju slojevite sfumato slikarske tehnike, koju nitko do sad nije uspio ponoviti, uza sav tehnološki napredak današnjice.

I zato, svijetu trebaju heroji, mitovi i legende, bili oni istiniti ili ne, kako bi nas podsjetili da je upravo ljudskost, genijalna i nesavršena, čovječja najvrednija vrlina.

I da, trebamo Brucea Willisa koji spašava planet :).




English:

I love documentaries on National Geographic Channel. It was yesterday that I watched one of them, called Mystery Files in which world's best experts, scientists and historians question the fame and lives of great historic figures.

In yesterday's show they found out and proved with undeniable facts ( for which they spent most of their lives exploring them) that, for instance, Nostradamus was just a plain charlatan, expelled from the medicine studies, (which was in that time closely connected with astrology), whose natal charts proved to be very unaccurate ( he placed 8 of 10 planets in wrong zodiac houses, which was considered to be a big mistake even 500 years ago), and, according to that, his prophecies completely wrong. There were also very strong evidences that "borrowed" his "prophecies" from the old medieval texts, written few hundreds years before his birth...

Also, one of the great minds ever, Leonardo da Vinci, owes his popularity to numerous less known inventors of his time, whose ideas he copied, improved and (because he was excellent draftsman) much better presented in his famous notebooks...

After all that fascinating facts and discoveries, I was, in the least - disappointed. Not because of the plagiarism of those two, but because of the 500 years old myths, destroyed in just one hour.

Are we always prepeared to hear the truth? In today's busy world, where personal and spiritual growth of the individual can't seem to follow galloping achievments in technology and science, is there a room for myths and are they necessary at all?

Although, according to the newest discoveries of the experts from The National Geographic Channel, Leonardo da Vinci wasn't the most original inventor, his true genius lies in his paintings and usage of the multi-layered sfumato technique, which noone managed to copy untill today, regardless of the all nowdays technological progress..

And so, world needs heroes, myths and legends, weather they were true or not, just to remind us that  the humanity,  imperfect and brilliant, is man's greatest virtue.

And yes, we do need Bruce Willis who saves the planet ;)





Wednesday 10 August 2011

Bedtime stories







Masks

from we <3 it
 
Croatian:

Pokušavamo li virtualnu stvarnost koju živimo na socijalnim mrežama i blogovima prikazati što ljepšom, zatrpavajući njihov virtualni prostor pozitivnim statusima, hvaleći se sjajnim postignućima, objavljujući fotografije ludih provoda, lijepih mjesta koja smo posjetili, nasmijanih lica....?

Što je s onim trenucima kad se osjećamo neuspješno, tužno, povrijeđeno i usamljeno? Ako smo već odlučili dopustiti drugima voajerski sneak-peak u našu intimu, zašto nam je neugodno podijeliti i manje blještave trenutke sa stotinama "bliskih " prijatelja na Facebooku, Twitteru i sl., bojeći se da će nas smatrati slabima, neuspješnima, nezanimljivima? Zašto ne pokazati i ljepotu svakodnevnih stvari, onu koju više niti ne primijećujemo, uzimajući je zdravo za gotovo?

Uza sve maske koje nosimo u stvarnom životu, da li stavljamo i onu virtualnu?


English:

Are we trying to make our virtual lives on social networks and blogs look more beautiful, filling their virtual space with positive statements, praising our great achievments, publishing photographs of wild parties that we witnessed, of all the beautiful places we visited, smiling  faces...?

What about those moments when we feel unsuccessful, sad, hurt and lonely? If we already allowed others voayeuristic sneak-peek into our intimacy, why do we feel ashamed to share less shiny moments with hundreds of our "close" friends on Facebook, Twitter, Tumblr, etc, dreading that they will see us weak, unsuccessful, uninteresting? Why don't share the beauty of everyday things, the one we don't even recognize anymore, taking it for granted?

Is it possible that with all the masks in real life, we also wear the virtual one?